Učenici su i ove godine dostojanstveno obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Tiho, ali odlučno – onako kako se dijeli poštovanje onima koji su dali najviše – upalili su svijeće i ispunili hodnike toplim, treperavim svjetlom zahvalnosti.
Uz svijeće, nastajali su i plakati te veliki pano posvećen Vukovaru. Postavljen u glavnom hodniku, pretvorio se u mjesto kratkog zastajanja, promišljanja i tihe molitve, podsjećajući svakoga tko prođe da je sloboda dar koji se ne podrazumijeva.
Posebno su se dotaknuli priča iz Vukovara – o gradu koji je šaptao i kad je gorio, o ljudima koji su ostali i kad je bilo najteže, o hrabrosti koja se ni pod granatama nije slomila. Učenici su o tome razgovarali, gledali isječke svjedočanstava, uspoređivali prošlost i sadašnjost te učili kako se dostojanstvo naroda čuva znanjem i sjećanjem.
Dašak lirike utkao se i u samu objavu, jer ponekad stihovi kažu više nego duga rečenica:
„Grad što je šutnjom pričao,
svjetlom je danas oživio.
U svakom plamenu svijeće
čuva se ime nečijeg hrabra srca.“
„Vukovar nije samo mjesto na karti –
to je zavjet da se nikad ne zaboravi
koliko smo skupi jedni drugima.“
Ovim skromnim, ali srčanim činom, naši su učenici pokazali da pamte, poštuju i nose prošlost kao svjetionik koji vodi prema mirnijoj budućnosti.
