Svake godine 18. rujna obilježava se Dan bez poginulih u prometu, međunarodna inicijativa čiji je cilj podići svijest o važnosti prometne sigurnosti i potaknuti vozače, pješake, bicikliste i sve druge sudionike u prometu na odgovorno ponašanje. Ideja iza ovog dana nije samo simbolična. Ona proizlazi iz stvarne potrebe da se smanji broj nesreća sa smrtnim posljedicama, a posebice da se potakne razmišljanje o ljudskim životima koji svake godine nepovratno nestanu na cestama širom Europe, uključujući i Hrvatsku.

Kampanja je prvi put pokrenuta pod okriljem Europske mreže prometne policije (TISPOL, danas ROADPOL) s ciljem da se barem jedan dan u godini postigne rezultat: nula poginulih na cestama. Taj cilj nije samo brojka – on predstavlja apel svim sudionicima u prometu da usvoje ponašanja koja smanjuju rizik, od poštivanja ograničenja brzine i nevezanja sigurnosnog pojasa do izbjegavanja vožnje pod utjecajem alkohola i korištenja mobitela tijekom vožnje.

U Hrvatskoj se ovaj dan obilježava uz potporu Ministarstva unutarnjih poslova i Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa 2021.–2030., koji među svojim prioritetima ističe viziju „Nula poginulih“ kao strateški cilj u skladu s europskom politikom sigurnosti prometa. Podaci MUP-a pokazuju da se u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi pad broja smrtno stradalih u prometu, no i dalje su brojke daleko od onoga što bi se smatralo prihvatljivim u modernom društvu. Svaka prometna nesreća sa smrtnim posljedicama podsjeća na to da su ljudski životi iza statistike i da je svaka mjera prevencije ključna.

Osim institucionalnih aktivnosti poput pojačanih policijskih kontrola i preventivnih kampanja, Dan bez poginulih ima i snažnu edukativnu ulogu. U školama, medijima i lokalnim zajednicama provode se programi koji potiču promjenu svijesti, jer dugoročno upravo obrazovanje i kultura prometne odgovornosti mogu dovesti do smanjenja broja nesreća. U mnogim europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj, sve je veći naglasak na viziji „Sigurni sustavi“ koji uključuju ne samo odgovorno ponašanje sudionika, nego i sigurniju infrastrukturu, moderne automobile s naprednim sustavima pomoći vozaču te brzu i učinkovitu hitnu medicinsku pomoć.

Dan bez poginulih u prometu, iako traje 24 sata, simbolično podsjeća da sigurnost na cestama nije nešto što se postiže jednim danom akcije, već stalnim trudom svih sudionika prometa i institucija. On nas poziva da zamislimo dan, a zatim i cijelu godinu, bez ijednog izgubljenog života na cestama – cilj koji možda zvuči ambiciozno, ali koji je u mnogim europskim državama već pokazao rezultate kroz sustavne politike, edukaciju i tehnički napredak.

Početak nove školske godine svake rujanske zore vraća poznatu sliku prometne vreve u gradskim četvrtima, selima i prigradskim naseljima: tisuće djece na putu do škole, često prvi put samostalno ili u pratnji roditelja. Upravo tada, nakon mirnijeg ljetnog razdoblja, promet ponovno poprima dinamičan, ali i rizičan karakter. Za prometne stručnjake, policiju i lokalne zajednice to je razdoblje povećane odgovornosti i stalne potrebe za dodatnim oprezom, osobito u blizini škola, dječjih vrtića i pješačkih prijelaza.

Statistike o prometnim nesrećama u Hrvatskoj jasno pokazuju da upravo mjesec rujan donosi povećan broj prometnih incidenata u kojima sudjeluju djeca. U razdoblju od 2018. do 2023. godine, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, prosječno se u prvom mjesecu nove školske godine bilježilo između 40 i 50 prometnih nesreća s djecom kao sudionicima, pri čemu su najugroženiji upravo pješaci na putu do i od škole. Iako većina tih nesreća završava s lakšim ozljedama, činjenica da su djeca zbog svoje dobi i nedostatka iskustva posebno ranjiva nameće vozačima imperativ povećanog opreza i smanjivanja brzine u blizini škola.

Prometni stručnjaci ističu kako nije dovoljno osloniti se samo na prometnu signalizaciju i kampanje, nego je nužno mijenjati prometnu kulturu. Svaki vozač mora biti svjestan da dijete ne percipira prometnu situaciju kao odrasla osoba. Djeca često naglo istrče na cestu, ne procjenjuju brzinu vozila i ne razumiju uvijek prometna pravila. Zbog toga prometna pravila koja nalažu usporavanje u blizini škola, pješačkih prijelaza i autobusnih stajališta nisu formalnost, nego ključan element zaštite najmlađih sudionika prometa.

U mnogim hrvatskim gradovima već su postavljeni tzv. usporivači prometa, ležeći policajci, dodatna prometna signalizacija te svjetlosne oznake koje upozoravaju na prisutnost djece. Međutim, iskustva iz razvijenih europskih zemalja poput Švedske ili Nizozemske pokazuju da stvarna sigurnost dolazi tek kombinacijom infrastrukture, edukacije i stroge kontrole brzine. Uvođenje zona smirenog prometa s ograničenjem brzine na 30 km/h u blizini škola u tim je zemljama pokazalo značajno smanjenje broja nesreća. Hrvatska, iako je u posljednjem desetljeću učinila vidljive korake u tom smjeru, i dalje se suočava s problemom vozača koji ignoriraju signalizaciju i ograničenja.

Posebno je važno istaknuti i edukativnu dimenziju početka školske godine. Kampanje poput „Poštujte naše znakove“ koje MUP provodi već godinama, podsjećaju vozače na odgovornost, ali i djecu na pravila sigurnog kretanja. Ipak, prometni stručnjaci upozoravaju da edukacija ne može zamijeniti oprez vozača, jer djeca, osobito mlađe dobi, jednostavno nisu u stanju uvijek dosljedno primjenjivati naučena pravila u stvarnim, često kaotičnim prometnim situacijama.

Na kraju, važno je naglasiti da odgovornost ne leži samo na vozačima. Lokalna samouprava, škole i roditelji također imaju važnu ulogu u osiguravanju sigurnog okruženja. Dobro održavana infrastruktura, jasno označeni pješački prijelazi, prisutnost prometnih redara u kritičnim satima te edukacija roditelja i djece ključni su elementi sigurnosnog lanca. No, bez promjene svijesti i navika vozača, svaki sustav ostaje nedovršen.

Početak školske godine uvijek je poziv na oprez, ali i na solidarnost. Usporiti pred školom ne znači samo poštovati zakon, nego i prepoznati činjenicu da su životi djece važniji od svake minute u prometnom rasporedu. Prometna kultura počinje upravo u takvim malim, ali presudnim gestama – u odluci da se brzina smanji, da se propusti dijete na pješačkom prijelazu i da se prepozna kako je sigurnost najmlađih zajednička odgovornost svih sudionika prometa.