STEM Learning Network radionica s učenicima 4. razreda: Igraj i programiraj – Križić–kružić s micro:bitom
Radionica u sklopu projekta STEM Learning Network
U našoj školi održana je radionica koju je vodila učiteljica Marijana Boljat, učiteljica matematike u OŠ Fausta Vrančića u Šibeniku. Naši četvrtaši imali su priliku zakoračiti u mali, ali moćni svijet mikroračunala. Micro:bit, to malo simpatično džepno čudo pokazalo im je da tehnologija može biti i ozbiljna i razigrana — baš kao dobra učionica.
Učenici su otkrili da micro:bit u svom sitnom kućištu krije procesor, ulazne i izlazne izvode, LED zaslon i cijeli niz mogućnosti. Naučili su i što sve mogu napraviti:
-
prikazivati tekst, brojeve, sličice i animacije
-
mjeriti temperaturu
-
odrediti strane svijeta
-
koristiti senzor za pokret i svjetlo
-
povezivati micro:bit s drugim uređajima putem Bluetootha
Mala pločica – veliki svijet!
Izrada igre križić–kružić
Uzbuđenje u učionici poraslo je kad smo krenuli stvarati vlastitu verziju igre križić–kružić. Učenici su radili u MakeCode okruženju, slagali blokove koda, isprobavali rješenja i veselili se svakom „aha!“ trenutku. Pritom su nenametljivo učili kako softver i hardver djeluju zajedno, razvijajući kreativnost, logiku i suradnju.
Koraci rada bili su jednostavni:
-
Izrada programa u MakeCodeu
-
Prijenos koda na micro:bit putem USB-a
-
Pokretanje i isprobavanje igre na zaslonu
Učenici su s ponosom promatrali kako se njihova ideja pretvara u pravu malu digitalnu igru.
Atmosfera na radionici
Na stolovima su se izmjenjivali micro:bitovi, pitanja, uspjesi i poneki nestašni pokušaj da se križić–kružić „nadmudri“. Učenici su radili u parovima, pomagali jedni drugima i glasno slavili pobjedu iz prvog pokušaja — ili tiho uzdahnuli kad bi trebalo još malo razraditi taktiku.
Radionica je bila pravi primjer da tehnologija, kad joj priđemo s radoznalošću, može biti i alat i igra i most prema razumijevanju svijeta koji se stalno mijenja
Kakva je atmosfera bila na radionici, pogledajte u galeriji.
Strategija prometne preventive u osnovnoj školi
Ceste su stare koliko i civilizacija – žile kucavice koje su nekada vodile karavane, a danas nose ritam suvremenog svijeta. Kroz stoljeća, a osobito posljednjih stotinjak godina, cestovni promet izrastao je u temelj svakodnevnog života. No, taj napredak ima i svoju tamniju stranu: sve gušći promet, sve brža vozila i sve veći broj opasnosti koje prijete sudionicima prometa.
Dok tehnologija juri naprijed, zrak se prlja, a statistike prometnih nesreća opominju. Stradavanje ljudi postalo je jedno od gorućih pitanja suvremenog društva. I dok bolest često dolazi bez pitanja, prometne nesreće najčešće imaju jasan, ljudski uzrok. Čovjek – s njegovom slobodom izbora i sklonosti pogreškama – ostaje ključni čimbenik.
Uzroci nesreća klasično se dijele na tri skupine: čovjek, vozilo i cesta. Vozila postaju sigurnija, ceste kvalitetnije, no ljudsko ponašanje ostaje nepredvidiv teren. Zato je odgoj – strpljiv, utemeljen, dugoročan – jedini put prema stvarnom napretku.
U Hrvatskoj je važan zaokret započeo 1994. godine donošenjem prvog Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa. Ministarstvo unutarnjih poslova tada započinje sustavan rad s učenicima osnovnih škola. Rezultati su bili snažni i jasni: broj poginule djece smanjio se više od pet puta. Posebno je znakovit pad smrtnosti među malim pješacima.
Djeci je potrebno usaditi navike koje će ih pratiti cijeli život. Prometna kultura nije samo skup pravila – to je način razmišljanja, odgovornost prema sebi i drugima, poštovanje ritma ceste. Pravilno odgojena današnja djeca sutra postaju vozači kojima možemo vjerovati.
Upravo zbog toga, početkom 2009. godine Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatski autoklub i Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenuli su pilot-projekt „Prometna preventiva u osnovnoj školi – uvođenje prometnog odgoja u osnovne škole“. Jedan od ključnih rezultata projekta jest izrada dokumenta „Strategija prometne preventive u osnovnoj školi“, koji daje smjernice za sustavan, kvalitetan i dugoročan rad.
Ova strategija temelj je vizije da prometna kultura postane sastavni dio obrazovanja – od prvog školskog zvona pa sve do završnih razreda srednje škole. Kad ulažemo u znanje i odgovorno ponašanje najmlađih, ulažemo u sigurniju budućnost.
Prijatelj ili nasilnik – prepoznaj razliku
U našoj školi želimo njegovati odnose koji se temelje na poštovanju, dobroti i međusobnom uvažavanju. Stoga danas uspoređujemo ponašanja prijatelja i nasilnika kako bismo lakše prepoznali što gradi, a što razara školsko zajedništvo. Ova usporedba pomoći će nam da promislimo o vlastitim postupcima, prepoznamo tuđe potrebe i odaberemo put koji donosi mir, sigurnost i prijateljstvo.
Više o nasilju među djecom, kao i korisne poveznice, bojanke i druge interaktivne materijale, možete pronaći na podstranici Zaštita djece i sigurnost djece.
|
|
|
| – ne koristi ružne riječi | – koristi psovke i druge ružne riječi |
| – ne govori o drugima ako nisu prisutni | – ogovara druge osobe |
| – spriječava širenje laži o drugim osobama | – širi laži o drugim osobama |
| – hvali drugu osobu | – ismijava drugu osobu |
| – pristojan je prema drugim osobama | – udara ili gura druge osobe |
| – brani slabije od sebe | – pokušava namjerno ozlijediti drugu osobu |
| – šalje lijepe poruke mobitelom | – šalje ružne poruke mobitelom |
| – pomaže drugim osobama |
– želi povrijediti, zastrašiti ili kontrolirati – nikada nije “kriv” za nešto što napravi |
| – čini da se drugi osjećaju sigurno i vrijedno | – izaziva strah, tugu, sram ili povlačenje |
| – ne smatra se boljim od drugih osoba, već jednakim | – smatra da je bolji od drugih |
| – govori smireno, poštuje sugovornika | – koristi vrijeđanje, prijetnje ili omalovažavanje |
Učenici obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje
Učenici su i ove godine dostojanstveno obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Tiho, ali odlučno – onako kako se dijeli poštovanje onima koji su dali najviše – upalili su svijeće i ispunili hodnike toplim, treperavim svjetlom zahvalnosti.
Uz svijeće, nastajali su i plakati te veliki pano posvećen Vukovaru. Postavljen u glavnom hodniku, pretvorio se u mjesto kratkog zastajanja, promišljanja i tihe molitve, podsjećajući svakoga tko prođe da je sloboda dar koji se ne podrazumijeva.
Posebno su se dotaknuli priča iz Vukovara – o gradu koji je šaptao i kad je gorio, o ljudima koji su ostali i kad je bilo najteže, o hrabrosti koja se ni pod granatama nije slomila. Učenici su o tome razgovarali, gledali isječke svjedočanstava, uspoređivali prošlost i sadašnjost te učili kako se dostojanstvo naroda čuva znanjem i sjećanjem.
Dašak lirike utkao se i u samu objavu, jer ponekad stihovi kažu više nego duga rečenica:
„Grad što je šutnjom pričao,
svjetlom je danas oživio.
U svakom plamenu svijeće
čuva se ime nečijeg hrabra srca.“
„Vukovar nije samo mjesto na karti –
to je zavjet da se nikad ne zaboravi
koliko smo skupi jedni drugima.“
Ovim skromnim, ali srčanim činom, naši su učenici pokazali da pamte, poštuju i nose prošlost kao svjetionik koji vodi prema mirnijoj budućnosti.
