Kako kaže Branko Pilaš, čudesom svijetu bajki ljudi su uvijek pristupali tražeći sebe i otkrivajući u bajci sve one tajne koje nam skriva život. Upravo zato čitajući bajke čini nam se kao da smo sve to negdje čuli i vidjeli, kao da smo bili tamo. "Biti tamo - jedino je važno da bi bio dobar pripovijedač", poručuje Jasna Held. I nas je gospođa Jasna povela na putovanje i to u Rusiju (ispričavši nam priču Nono i repa), Bugarsku (Tri zlatne jabuke), Dansku (Lijeni Lars), Norvešku (Kari Drvenhalja i Mlin na dnu mora), a ispričala nam je i priču iz Hrvatske - Srce u ptici. Bili smo u dalekoj prošlosti, susreli razna čudovišta, natprirodna bića, kraljeve i kraljeviće, zla, dobra, odana i plemenita bića. Za kraj nam je gospođa Jasna poručila da će nas ako se budemo sjećali priča pratiti sreća. O tome hoće li to tako biti ili ne, moglo bi se diskutirati. Ono što je sigurno je da uvijek trebamo biti na strani dobra, jer samo je dobar čovjek sretan čovjek...