Osnovna škola Pirovac

Našu smo malu istarsku pustolovinu započeli u minibusu...

Putnici su poznati već odavno, a oni su učenici sedmog i osmog razreda u društvu „teacherice“ Karoline i nastavnice Anite. Odredište je u Banjolama gdje nas čeka hotel Centinera. Zbog lošeg vremena put se odužuje pa okolnim cestama preko Ravnih kotara, Like i Gorskog kotara stižemo najprije u Motovun, srednjovjekovni grad na brežuljku bogate prošlosti koji danas, osim svoje povijesti i kamene dopadljivosti, nudi skupe delicije od tartufa . Na odredištu smo u večernjim satima.

Drugog smo se dana usprkos buri uputili prema Puli, točnije Fažani gdje smo se ukrcali u brod za Brijune. Vozeći se turističkim vlakićem, vidjeli smo razne egzotične životinje (zebre, ljamu, slonicu Lanku), ali i domaće vrste poput koze, simbola Istre, i Boškarina, autohtonog goveda. Upoznali smo bogatu povijest mnogih civilizacija koje su živjele na prostorima Brijuna, skoro upoznali Titovog papagaja Kikija (nije se dao vani zbog hladnoće), vidjeli prekrasne vile u kojima i danas naši predsjednici primaju svjetske državnike. U pulskoj smo Areni učili o gladijatorskim igrama, rimskoj kulturi i svakodnevnom načinu života, prošetali se do Augustova hrama i Zlatnih vrata te doznali kako je u Puli jedno vrijeme živio i James Joyce, veliki irski pisac i utemeljitelj modernog romana. I drugu smo se večer zabavili u disku, ali ovaj put u društvu splitskih učenika iz OŠ Skalice.

Treći smo se dan uputili u Poreč gdje smo se pomolili i zapalili svijeće u prekrasnoj Eufrazijevoj bazilici. Na putu smo do Rovinja posjetili zvjezdarnicu u Višnjanu, zapravo Tičanu. Iako mala, ova astronomska institucija sa svega troje zaposlenika, u samom je svjetskom vrhu astrometrijskih mjerenja i otkrićima malih tijela. Ponovno zbog lošeg vremena ne možemo gledati kroz teleskop, ali zato od naših domaćina doznajemo sve o građi Sunca, o budućnosti Zemlje ili o štetnosti sunčanja (sunčanje je isto što i roštiljanje). U Rovinju posjećujemo crkvu sv. Eufemije, slušamo legendu o njezinu životu, divimo se njezinu kamenom sarkofagu, ponovno palimo svijeće. Slobodno vrijeme koristimo za kupovinu suvenira i šetnju živim rovinjskim ulicama. Treći dan završavamo odlaskom u disko i druženjem u sobama.

Četvrtoga dana posjećujemo Hum, najmanji grad na svijetu, do kojega od mjestašca Roča u duljini od sedam kilometara vodi Aleja glagoljaša. Hum broji 26 stanovnika, ima šestero djece (uočavamo po uličicama i dječje bicikle i mali tobogan) te ne poznaje nezaposlenost (svi koji mogu bave se turizmom). U gradu na Rječini posjećujemo Trsat, najstarije marijansko središte u Hrvata, fotografiramo se pored kipa pape Ivana Pavla II., koji je na svom pastoralnom pohodu ovaj grad posjetio 2003. Posjećujemo još jedan ponosni grad na obali – Senj, točnije njegovu utvrdu Nehaj koju su od kamenja srušenih crkava sagradili uskoci pod vodstvom slavnog Lenkovića u borbi protiv Turaka. Slušajući o toj bogatoj i burnoj povijesti, malo tko od nas ne osjeća ponos. Na vidikovcu Nehaja bura nas gura natrag, iako nam je naš senjski domaćin rekao kako vani puše bura povjetarac (ne možemo niti pretpostaviti kako je udarala onda kada su na sjevernim vratima tvrđave izmjerena 303 km/s). U sigurnim rukama našeg vozača Nediljka i u društvu naše susretljive i brižne „vodičice“ Maje, minibus nas vozi do naših kuća, a istarska pustolovina ostaje iza nas.

Toni Marinković, 8. r. i Anita Vrkić, prof.